Legendarni Roberto Carlos bio je naš specijalni gost tijekom SBC Summita u Barceloni. Osim toga, s nama je podijelio svoje nogometne priče i mišljenja, a intervju je vodio Guillem Balagué. U ovom fascinantnom razgovoru, Guillem Balagué priča i pita o Robertovim trenucima slave, ali također želi saznati njegov uvid u aktualna događanja u svijetu nogometa. Carlos nas vraća na svoj slavni zgoditak iz slobodnog udarca u utakmici protiv Francuske 1997. godine, opisuje atmosferu u Real Madridu nekada i sada te nam govori nešto više o svojim trenutnim aktivnostima. Također dijeli neka razmišljanja o nadolazećim natjecanjima za Ballon d'Or i o utakmicama Real Madrida. Poslušajte i pogledajte, te pročitajte ovaj zadivljujući intervju i malo bolje upoznajte nekadašnjeg majstora ljevice.
Dobro jutro. U Madridu smo. Kao što se zna, radim kao ambasador Real Madrida. Za vikend idemo u Sevillu, zatim idemo u Bragu i nakon toga - u Barcelonu. Ovo je važan tjedan.
Guillem Balagué:
Zapravo, ono o čemu ćemo prije svega govoriti je najvažnija utakmica godine. Je li ispravno to tako definirati? Je li Clásico najvažniji?
Roberto Carlos:
Ne bih rekao da je najvažniji jer su sve utakmice tijekom sezone važne za klub kao što je Real Madrid. No, jasno je da ovaj meč postavlja mjerilo za dalju sezonu. Ovakva utakmica uvijek motivira igrače i pokaže ih u najboljem svjetlu u trenutku.
Guillem Balagué:
Želiš li sada igrati Clásico? Možemo li se vratiti u vrijeme kada si ga igrao? Bi li to volio?
Roberto Carlos:
Bilo bi super, idemo!
Guillem Balagué:
Gdje možemo početi? Možda golovima koje si zabio nekada. Zabio si tri gola u Clásicu, zar ne?
Roberto Carlos:
Da, tri gola. Prvi ovdje na Santiago Bernabéu. Drugi je bio malo neobičan. I treći sam zabio... Da razmislim... Također, to je bio jedan od puta kada smo pobijedili u Barceloni - dodavanje Zizoua i ja sam prosto zabio taj gol.
Guillem Balagué:
Ovdje sam primijetio da si zabio jedan gol na Bernabéuu i još jedan na Camp Nouu.
Roberto Carlos:
Da.
Guillem Balagué:
Dva sjajna gola. Ali onaj treći... bio je to autogol.
Roberto Carlos:
Ne, nije bio autogol. Bila je lopta za Samuela Eto'oa i gledao sam u nju i nisam vidio da Iker dolazi. I na kraju smo se nas dvojica fokusirali na loptu i Eto'o... Pa ja sam bio skoro u samim vratima, ali Eto'o je zabio ovaj gol.
Guillem Balagué:
Dobro, nećemo ga onda računati…
Roberto Carlos:
Ovo ne računamo kao autogol.
Guillem Balagué:
Savršeno. Kakva ti sjećanja budi Clásico? Kad razmišljaš o Clásicu, na što prvo pomisliš: izlazak na teren, na buku sa tribina, na unutarnju napetost? Što ti prvo pada na pamet?
Roberto Carlos:
Od svega pomalo. Da biste mogli igrati takve utakmice, morate se jako dobro pripremiti tijekom tjedna, čak i ako imate utakmice Lige prvaka primjerice. Kod utakmice protiv Barcelone motivacija je uvijek drugačija i priprema je drugačija. Lakše je kad igramo na Santiago Bernabéu. A kad trebamo igrati u Barceloni, pripreme su uvijek drugačije jer nikad ne znate kako će Barça igrati. Hoće li biti ofenzivniji ili defanzivniji, hoće li imati loptu u posjedu ili će vam je dati da ih možete napasti. Igrati protiv Barcelone uvijek je bilo teško. Uvijek je to bila kompaktna momčad i zato nismo puno puta pobjeđivali u Barceloni. Tamo smo pobijedili vrlo malo puta, ali na Bernabéuu, a tijekom jedanaest sezona koliko sam igrao ovdje, izgubili smo samo jednom. Sjajna igra Ronaldinha, ne znam sjećaš li se...
Guillem Balagué:
Mhm.
Roberto Carlos:
Tako da ovdje pobjeđujemo lako, a pobijediti tamo uvijek je bilo komplicirano. Ali priprema je vrlo posebna. Ja sam iz vremena kada je Luis Figo igrao u Barceloninom dresu i puno sam se pripremao za njega posebice. Nisam mogao spavati razmišljajući kako da mu postignem gol. Za mene je bilo teško jer je Figo bio najbolji i najvažniji igrač svog vremena.
Guillem Balagué:
A dan kada si saznao da prelazi u Madrid bio je olakšanje, zar ne?
Roberto Carlos:
Uvijek kažem da sam jako zahvalan našem predsjedniku don Florentinu Perézu što ga je potpisao i doveo da igra sa mnom.
Guillem Balagué:
Kažeš da se sjećaš te utakmice Ronaldinha. Svi je se sjećamo. Mislio sam da možda imaš selektivno pamćenje i da si zaboravio neke ne baš tako dobre stvari. Ali ako se sjećaš svega, pretpostavljam da se sjećaš i da si jednom bio isključen.
Roberto Carlos:
Mislim da sam dva puta isključen u Barceloni. Jednom u 6. minuti i jednom u 20. minuti, zar ne?
Guillem Balagué:
Mhm, da.
Roberto Carlos:
Ali tada nisam baš razumio razlog jer sam se cijeli tjedan pripremao za utakmicu ove razine. Ne znam kakve su pripreme sudaca da odluče utakmicu ili izbace igrača s terena ili ne zvižde očigledan jedanaesterac. Ali svi smo mi ljudi, nemam ništa protiv sudaca koji su me isključili. Sad kad ih sretnem ovdje, na utakmicama Lige prvaka ili La Lige, kažu mi žao mi je. I dobro se slažem sa svima jer na kraju su to bile odluke koje možda tada nisam razumio, ali… Na utakmicama poput Clásica, što se manje sudac pojavljuje, to bolje. Svi vide grešku igrača koji trenira cijeli tjedan za ovu utakmicu i završava za 20 ili 6 minuta. Ponekad je bolje razgovarati s takvim igračem, donositi drugačije odluke tijekom utakmice ove razine. A bilo je sudaca koji su u to vrijeme voljeli biti malo više protagonisti od samih igrača, a ja to nikad nisam previše volio.
Guillem Balagué:
Ono što tražiš je sučevo razumijevanje činjenice da se radi o jedinstvenoj utakmici. Logično, vaša glava prijeđe tisuću milja u minuti, kao i vaše srce. A ako će se donijeti odluka ovakvog kalibra, kao što je npr. isključenje igrača s dva žuta kartona zbog prosvjeda, na primjer, trebalo bi dobro razmisliti, zar ne?
Roberto Carlos:
Naravno. A nije bilo ni izrazite prilike za gol tada. To su bila krilna igranja ili obračuni sa sucem gdje vidite jednu situaciju, a sudac je vidi drugačije, i tako u nedogled. Nema puno sudaca koji se dobro snalaze u utakmicama ove razine, ove veličine. A postoje neki koji bi radije imali predrasude protiv vaše momčadi nego razgovarali s igračem. Neka se igrač ispriča zbog mogućeg napada ili mogućeg pokreta rukom unutar kaznenog prostora. Mislim da je nogomet sve bolji i bolji. Tijekom svojih igračkih dana mnogo sam patio zbog svoje brzine. Išao sam da igram nogomet i da se igram. Ali na kraju je najbolja stvar od svega je bilo igrati utakmice s Brazilom ili igrati u Clásicu. Za mene je bio san igrati utakmice na ovoj razini, biti pobjednik Lige prvaka ili svjetski prvak. Ovo vrijedi mnogo više od crvenog kartona.
Guillem Balagué:
Ono što ionako kažeš je da u Clásicu moraš znati kontrolirati svoje emocije. Pretpostavljam da si bolje igrao što si bio stariji. Danas su igrači mlađi. Sigurno postoje igrači koji ne znaju kako sve to nositi, zar ne? Sigurno si ih naišao na puno, kako u Barci tako i u Madridu.
Roberto Carlos:
Da, jer kao što sam već rekao, to je vrlo posebna utakmica. Takva je i priprema igrača. Što se tiče suca, ponavljam, ne znam. Ali u takvoj utakmici moraš napraviti show. Publika dolazi vidjeti golove i udarce. Sve oko Madrid-Barça, Barça-Madrid, morate znati kako to napraviti vrlo dobro jer će svi gledati, svi će obraćati pažnju na ovu utakmicu. To je ono za što plaćaju - da vide velike igrače, igrače s bogatom nogometnom poviješću iza sebe. To je vrlo posebna utakmica i za igrače i utječe na sve sudionike. Svi žele gledati Madrid-Barça jer je to za mnoge najvažnija utakmica sezone. Ali ne za igrače, ali i za ostale ljude iz kluba jer se sezona odlučuje u domaćim utakmicama i protiv momčadi koje se bore za La Ligu. Jer na kraju utakmica poput Real Madrida i Barcelone ne odlučuje cijelu sezonu. Odlučuje se u utakmicama protiv drugih momčadi koje vam uzimaju bodove ili da možete osvajati bodove protiv njih kod kuće i u gostima.
Guillem Balagué:
Imaš puno prijatelja izuzetne kvalitete, ali postoji jedan odnos koji me najviše fascinira. Mislim na tvoje prijateljstvo s Davidom Beckhamom. Ti nisi govorio engleski, on nije govorio španjolski, a ipak si imao veličanstven odnos s njim. Reci nam nešto više o Davidu, vašem odnosu i kako ste dijelili utakmice Clásica. Ne znam jesi li mu morao na svoj način objašnjavati kakav je to meč.
Roberto Carlos:
Moje prijateljstvo s Davidom... Većina ljudi zna za to i može ga pogledati u nedavnoj dokumentarnoj seriji. Što se tiče jezičnih razlika… Samo smo gledajući se znali što on mora učiniti. To je pravo prijateljstvo. Kada je potpisao za Real Madrid, mislim da sam bio jedan od prvih koji su ga zagrlili i poželjeli mu dobrodošlicu. I zaista, on je jedan od najboljih prijatelja koje sam ikada imao i odličan nogometaš. Mnogi ljudi kažu da je Beckham bio više brand, ali za nas, ovdje u klubu, on je bio primjer, vođa, fantastična osoba. A mnogi ljudi ne poznaju pravog Davida Beckhama. Imao sam sreću i privilegiju biti dugo uz njega, i na treninzima ovdje u Madridu i sa svojom obitelji kod njegove kuće. To je pravo prijateljstvo ljudi iz različitih zemalja i kultura koje je na kraju ispalo sjajno. Kad god ga vidim ovdje u Madridu, sjajan je osjećaj znati da je sretan. Sada je predsjednik Inter Miamija. Ali on je još uvijek moj prijatelj. Nikada ga neću prvo vidjeti kao nogometaša, predsjednika ili investitora. Vidim ga kao svog prijatelja. To me stvarno oduševljava, znajući da naklonost i brigu koju ja imam za njega, David također ima za mene.
Guillem Balagué:
Sada je još jedan Englez ovdje, drugog kalibra i drugačije osobnosti - Jude Bellingham, koji je s 20 godina osvojio Madrid i već mu se skandira ime na tribinama. Je li te iznenadilo kako se brzo prilagodio? Što mi možeš reći o njemu?
Roberto Carlos:
Prilagodba stranih igrača ovdje u ovom klubu je vrlo posebna. U Real Madridu, a ja sam ovdje od 1996, raširili su mi ruke da me dočekaju na isti način - Fernando Hierro, Fernando Redondo, Manolo Sanchís, Paco Buyo i mnogi drugi. U moje vrijeme isto smo mi radili sa Seedorfom, Mijatovićem i ostalim igračima koji su dolazili. Sada sam u klubu i isto smo učinili s Rodrygom, Vinijem, Judeom, Courtoisom, sa svim tim mladim igračima koji su došli k nama i nisu u početku poznavali mentalitet kluba. Olakšavamo im život, objašnjavamo im kulturu Real Madrida, da ovdje uvijek moramo pobjeđivati i da se morate prilagoditi što je brže moguće. Pustili smo ih da slušaju bivše igrače. Bellingham se pokazuje onakvim kakav zapravo jest. On je moderni Englez, sjajan nogometaš i osoba koja želi učiti. Neki dan je tijekom intervjua rekao da želi igrati u našem dresu 15 godina. Za nas, ljude koji smo ovdje već duže vrijeme, veliko je zadovoljstvo čuti to od tako mladog čovjeka, takvog potencijala i osobnosti. Jako se brzo prilagodio i mislim da su navijači Real Madrida jako zadovoljni s njim. Pogledajte koliko je utakmica odigrao i svaki put je najbolji igrač utakmice. Ali ne smijemo zaboraviti da ovdje, u Real Madridu, ne živimo samo od jednog igrača. To je uvijek bila obitelj. U Real Madridu svi uvijek pobjeđuju zajedno. I gubimo zajedno i naravno uvijek postoji jedan igrač koji postavlja mjerilo drugima, golom ili dodavanjem. Ali to je nešto što Real Madrid čini jedinstvenim - da ovdje radimo zajedno kako bismo usrećili naše fanove. Real je izvanredan klub.
Guillem Balagué:
Roberto, misliš li da je Jude sličan Zidaneu? Ponekad igra kao Zidane, zar ne?
Roberto Carlos:
Svatko ima svoj stil igre. Na primjer, ja sam pomalo poput Marcela, ali Marcelo je kvalitetniji od mene. Da sam imao kvalitetu Marcela, bio bih najbolji igrač na svijetu mnogo godina. Ali Bellingham… Ne znam, da budem iskren. Ima od svakog igrača po malo, možda igra malo kao Zizou, možda u nekim trenucima igra malo više kao Raul, uz inteligenciju Fernanda Redonda. Uvijek kažem da svaki nogometaš ima svoj stil igre. I zato u njemu vidim pomalo od svakog igrača. Ima nevjerojatne kvalitete.
Guillem Balagué:
S druge strane, u Barci, vidjet ćemo hoće li Robert Lewandowski doći do svog tempa, ali ako dođe, on je velika prijetnja za protivničku momčad, zar ne?
Roberto Carlos:
Možda, možda. Iskreno govoreći, ima igrača, ima klubova i ima utakmica, te sve ovisi. Dobra stvar kod svakog igrača ovdje - posebno kod igrača koji su ove godine stigli u Madrid - je da pobjeđuju sve više i više u svakoj utakmici. I pogledajte kako igraju. Još uvijek imaju marginu rasta, ovi mladi dečki, kada su u pitanju male stvari. Sjećam se kad sam došao u Madrid ‘96, ‘97, htio sam odmah igrati u svim utakmicama, želio sam igrati na svojoj najboljoj razini. Danas znaju da sa svakom utakmicom rastu i jasno je da se u važnim utakmicama vidi vrijednost takvog igrača.
Guillem Balagué:
Kako vidiš Barçu u ovom trenutku? Ponekad je dojam da su rezultati iznad igre. Ali logično i dalje su na vrhu.
Roberto Carlos:
Uvijek će biti važan suparnik koji može odigrati dobro ili loše. Oni imaju svoju povijest. To je klub cijenjen u cijelom svijetu, te je teško je o tome govoriti izvana. Vidimo u vijestima da, nažalost, imaju dosta ozlijeđenih igrača. Ne sviđa nam se to. To se dogodilo i nama s Militãom, Courtoisom i Vinijem koji je nedavno doživio ozbiljnu ozledu. Sada se igra i vraća se u starog Vinija. Barcelona će nam uvijek biti suparnik kojeg trebamo pobijediti i ovaj klub zaslužuje veliko poštovanje.
Guillem Balagué:
Čuo sam te kako govoriš o tome kako se diviš Premier ligi ili da je barem pratiš. Što ti se sviđa kod te lige?
Roberto Carlos:
Atmosfera na stadionima, jer navijači stvarno sudjeluju u utakmicama. Nije bitno radi li se o Liverpoolu, Chelseaju, Unitedu, Cityju ili bilo kojoj drugoj utakmici - publika je uvijek vrlo aktivna. Još jedna važna stvar su retransmisije, također uz sudjelovanje bivših igrača i drugih ljudi koji razumiju igru. Rade tu mješavinu novinarstva i znanja bivših igrača, što mi se jako sviđa. Zahvaljujući tome, navijači na poluvremenu... Prije utakmice, za poluvrijeme i poslije utakmice malo bolje razumiju nogomet. Stručnjaci novinari i bivši igrači dijele svoja mišljenja, jedni više iznutra, a drugi izvana, i pomažu drugima vidjeti više. Ukratko, Premier liga točno pokazuje što je moderni nogomet. Ima tu svega pomalo - od prijenosa, navijača, zajednice, razgovora u svlačionici, atmosfere. Trenutačno radimo tako nešto i u Španjolskoj i jako mi se sviđa.
Guillem Balagué:
Zadovoljstvo je znati da insajder, legendarni nogometaš poput tebe, razumije da je sve to predstava. Sve je dio showa, da smo svi dio showa.
Roberto Carlos:
Da…
Guillem Balagué:
I…
Roberto Carlos:
Hajde, hajde.
Guillem Balagué:
Samo sam htio pitati, što se tiče igre, po čemu se Premier liga razlikuje od španjolske? Koje su najveće razlike?
Roberto Carlos:
Mislim da je u engleskom nogometu došlo do velike evolucije. Sjećam se da se engleski nogomet temeljio samo na shemi napada na gol i eventualno još jedne pas lopte. Sada možemo vidjeti igrače koji kontroliraju dodavanja, vidimo igre maksimalne brzine i visokog intenziteta. Sviđa mi se jako. To je nešto kakav je španjolski nogomet uvijek bio – jak intenzitet i mnogo prilika za gol. Osim nekih utakmica, ali to možete vidjeti u statistici, a ja ne vjerujem puno u statistiku. Ne zanima nas samo rezultat 1-0 ili 0-1. Bila je to velika promjena u posljednjih nekoliko godina, a dogodila se jer navijači idu na stadion kako bi vidjeli mnoge golove koje zabijaju njihovi idoli. To je evolucija modernog nogometa.
Guillem Balagué:
Zapravo, u engleskoj ligi imate svakakvih stilova igre. Kloppov stil nije isti kao Guardiolin, Mikela Artete nije isti kao Angeov u Tottenhamu. Koji stil najviše voliš gledati?
Roberto Carlos:
Ancelottijev stil. Ako pogledate Liverpool predvođen Kloppom, njihov stil igre vrlo je sličan Real Madridu. Mlađi treneri su defanzivniji, više igraju protiv napada. U slučaju iskusnijih trenera, njima je svejedno. Oni tjeraju momčad da jednostavno igra i ako se dogodi nešto čudno, znaju kako promijeniti svoje igrače da budu defenzivniji. Ovisi o svakom treneru i mislim da ovdje, u Madridu, imamo mjerilo postavljeno na svjetskoj razini. Ancelotti pobjeđuje u puno mečeva. On je jedan od pobjedničkih trenera jer nije kratkovidan, ne govori "pobijedit ćemo 2:0 samo zbog ovoga ili onoga". On priprema svoju momčad govoreći "ako ćemo pobjeđivati, igramo isto, ali ako ćemo gubiti, mijenjamo ovo ili ono", a njegova momčad zna što treba učiniti. To i dobra atmosfera u momčadi su moja pozitivna iskustva.
Guillem Balagué:
Jesi li bio blizu dolaska u Aston Villu?
Roberto Carlos:
Prije nekog vremena, a tada sam imao 20 ili 21 godinu. Počeli smo pregovarati s Aston Villom kada sam trebao igrati u brazilskoj reprezentaciji. A onda Chelsea 2007, kada sam otišao iz Real Madrida. Imao sam priliku igrati u Engleskoj i razgovarao sam s Abramovičem o situaciji. Nismo se dogovorili zbog najsitnijih detalja. Ali da, Aston Villa i Chelsea bili su klubovi koji su bili zainteresirani za mene.
Guillem Balagué:
Gledaš li posebno bekove i razvoj bekova u Premier ligi, primjerice? Postoje li neki igrači koje posebno voliš?
Roberto Carlos:
Svi oni su dobri, ali nisu svi ofenzivni kao nekada ja i Cafu. Puno je tipova bekova, kako na lijevoj tako i na desnoj strani terena. Neke momčadi imaju više ofenzivnih bekova, a druge defenzivnije, ali na kraju nema nijednog koji bi bio točno poput Roberta Carlosa. Svi su jako dobri, većina igra za reprezentacije, a bio je i jedan lijevi bočni iz reprezentacije Engleske...
Guillem Balagué:
Trippier.
Roberto Carlos:
Točno. Možemo vidjeti evoluciju. Ja ne bih uspio igrati na desnoj strani, ali Trippier, u modernom nogometu, može igrati i na lijevoj strani. I ima nevjerojatnu osobnost. Svi bočni igrači su jako dobri. I nadam se da će mi slati poruke "hvala što pričate o nama", jer ako pričam samo o jednom, a zaboravim na druge, onda dobijem poruke da mi se drugi ne sviđaju.
Guillem Balagué:
Zanima me što misliš o sljedećem. Cancelo, primjerice, koji logično pripada Manchester Cityju, sada je u Barçi. On je jedan od njihovih bekova koji je evoluirao u veznog kad napadaju. Dolazi u centar, ponekad se pojavljuje kao devetka. I ti si se tako pojavljivao, bio si trojka, ali ponekad si igrao i na poziciji krila i centra, ali najčešće u petercu. Bi li se prilagodio ili bi volio sudjelovati na ovaj način da budeš bek, da budeš vezni igrač ili da igraš puno s loptom?
Roberto Carlos:
Ne, bio sam užasan s loptom. Zato sam prelazio na Zizoua, Beckhama ili Figa. Puno sam igrao bez lopte. Marcelo je volio igrati na poziciji beka, na poziciji veznog igrača ili na poziciji krila. Moja stvar je bila zatvoriti veznog protivničkog na lijevoj strani i ostaviti mi cijeli bok da trčim, jer sam volio puno igrati bez lopte.
Guillem Balagué:
Pogledajmo pobliže nogomet najbolje svjetske klase, a Zlatna lopta se dodjeljuje 30. Listopada (dodijeljena). Dva su izrazita favorita - Messi i Haaland. Kome bi dao Zlatnu loptu?
Roberto Carlos:
Teško je reći jer čak i ako nešto kažem, to neće ništa promijeniti. Na kraju krajeva, to nije moja odluka. Mogu dati svoje mišljenje, jer su to dva sjajna igrača, i Messi i Haaland. Neka najbolji pobijedi. Messi će uvijek biti Messi. On postavlja mjerilo za sve mlade igrače koji se žele zabaviti na terenu. Leo se mora vidjeti. A Haaland postavlja mjerilo za City, ne toliko za norvešku reprezentaciju zbog onoga što se dogodilo u utakmici protiv Španjolske posebice. Ali Haaland je moderan napadač, vrlo jak, koji zabija puno golova. Ako netko želi vidjeti golove u Premier ligi, neka gleda utakmice Cityja. Bit će to uzbudljiv dvoboj iskustva protiv mladosti, i neka najbolji pobijedi.
Guillem Balagué:
Koliko su te puta pitali o slobodnom udarcu na utakmici protiv Francuske 1997. godine?
Roberto Carlos:
Puno puta.
Guillem Balagué:
Sjećam se da sam o tome detaljno razgovarao s tobom. Oko 45 minuta razgovarali smo samo o ovom trenutku. Od svega što si mi rekao, ono što me se najviše dojmilo je kako si odlučio postaviti loptu.
Roberto Carlos:
Da.
Guillem Balagué:
Pričaj mi o tome još jednom.
Roberto Carlos:
To je sve stvar treninga, djeca to mogu naučiti. Nema veze ni sa čim. Najvažnije stvari su oslonac i udarac. Stavljate loptu na način na koji želite. Uvijek sam stavljao loptu s ventilom okrenutim prema sebi jer sam mislio da se lopta tako kreće ispred vratara. Ali pitanja su uvijek ista – kako sam to uspio? Ne znam, bio je to prosvijetljen dan.
Guillem Balagué:
Jesi li to ikada pokušao ponoviti? Jesi li uspio?
Roberto Carlos:
Pokušao sam mnogo puta i nisam mogao.
Guillem Balagué:
Zanimljivo. Postoji li neka znanstvena studija koja objašnjava kako se to dogodilo? Ili se nešto može izvući kao objašnjenje pa da mladi igrači to mogu ponoviti?
Roberto Carlos:
Ne. Čuo sam mnogo ljudi kako komentiraju znanost iza toga, što je lopta učinila, o mojoj potpornoj nozi, o pokretima lijeve noge. Ali bio sam samo ja i zabio sam gol. Ne znam kako sam to uspio pa znanost to ne može objasniti. Vidio sam mnogo fotografija i videa i ono što je lopta tamo napravila bilo je nevjerojatno, jer otišla je tako daleko preko zida. Mislim da mi je i vjetar malo pomogao da ovu loptu smjestim u mrežu.
Guillem Balagué:
A ljepota svega je u tome što je to upravo nogomet. To je velika misterija i zato nas privlači, zar ne?
Roberto Carlos:
To je ono što je nogomet. To je poseban sport i mi koji od toga živimo svaki dan učimo nove stvari. Nogomet je vrlo jedinstven.
Guillem Balagué:
Nemaš li osjećaj da se kao nogometaš poput tebe, koji se ponekad prepustio intuiciji i mnogo puta prilagodio situaciji, koji je možda imao manje obrazovanja i usmjerenja, a više prirodnog talenta, napušta takav pristup?
Roberto Carlos:
To je moguće. Ali puno ovisi i o trenerima. Vidio sam to dok sam igrao u Madridu, čak i u moje vrijeme. Postoje treneri koji više vole taktiku i drugi koji više vole snagu nego tehniku. To ovisi o svakom pojedincu, jer svaki od njih ima svoj pristup. Ne mislim da bi se Madrid promijenio zbog povijesti ovog kluba. Igrati nježniji nogomet, defanzivniji sustav prosto nije naš stil. Svaki klub i svaki trener ima svoju filozofiju i ja jako dobro poznajem ovaj klub. Radim ovdje i znam da nikada nećemo izgubiti tu bit modernog nogometa, s brzinom, s driblingom, s hat-trickovima, s trčanjem, jer javnost želi vidjeti show, a ovdje na Bernabéu je drugačije.
Guillem Balagué:
Tvoji suigrači iz vremena kada ste osvajali naslove sada su treneri ili donositelji odluka na važnim pozicijama. No, zadržimo se na trenerima, za koga vidiš da ima šanse da ide ovim putem? Logično, Zidane je već trijumfirao. Jesi li bio iznenađen ili ne?
Roberto Carlos:
Ne, uopće nisam bio iznenađen jer čak i kad je Zizou igrao, bio je vrlo smiren i puno je naučio iz utakmica. I naravno, kao trener ima neku povijest, zar ne? Liga prvaka, La Liga, Superkup, Interkontinentalni kup, ukratko. Uopće nisam iznenađen jer je Zizou bio referenca na terenu i izvan njega. Znao je voditi u svlačionici. I mislim da mu je iskustvo s Ancelottijem pomoglo - moramo ga cijeniti i kao trenera. Tako da je to bila dobra kombinacija za njega da osvoji toliko naslova.
Guillem Balagué:
Tko drugi? Raúl?
Roberto Carlos:
Raúl je na dobrom putu s Castillom. Dobro poznaje i povijest ovog kluba, tamo je postao prvak. Jedini put kada je Madrid osvojio Ligu mladih, osvojili su je s Raúlom. I podučava mlade timove Real Madrida kako se postaviti na terenu i izvan njega. On je osoba i trener koji će biti vrlo uspješan jer uvijek voli pobjeđivati.
Guillem Balagué:
Nećemo uvjeravati Figa da bude trener, zar ne?
Roberto Carlos:
Ne, bolje je ne ubjeđivati Luisa, jer Luis je više... on je više introvert poput mene.
Guillem Balagué:
Pa i ti si trenirao. U čemu više uživaš? Je li to trening ili boravak u uredu? Ili raditi kao ambasador kluba?
Roberto Carlos:
Raditi kao ambasador je najzabavnije. Sada radim više nego kad sam igrao. Onda su to bila dva sata treninga pa igranje vikendom. Danas počinjem u 8 sati ujutro i cijelo vrijeme mi je telefon u ruci da provjerim jesu li me zvali na neki event gdje ću predstavljati Real Madrid. Puno se šalim na tu temu, ali sretan sam što sam ambasador Real Madrida i pričam o povijesti kluba, putujem s momčadi. Fotografije koje Emilio ne snimi, ja moram uraditi. Jako je zabavno i oduševljen sam i zahvalan našem predsjedniku što me je doveo ovdje.
Guillem Balagué:
A imamo i Ronalda kao predsjednika, kao vlasnika nogometnog kluba. Jesi li i ti to zamišljao?
Roberto Carlos:
On je predsjednik dva kluba, i Cruzeira i Valladolida. Da, Ronyja sam uvijek doživljavao kao predsjednika jer se on postavlja kao predsjednik. Na terenu je bio broj jedan, a izvan terena postupno napreduje s Cruzeirom i Valladolidom, iako je drugoligaš. On već donosi nešto novo, modernost i svu nogometnu povijest koju ima iza sebe. Izgradnja novog stadiona, modernog sportskog grada... Ukratko, Rony je vrlo poseban.
Guillem Balagué:
S Ronaldom si osvojio Svjetsko prvenstvo i taj osjećaj trijumfa na Svjetskom prvenstvu... Kad se to dogodi, logično je da je neizmjerna radost. Ali kako godine prolaze, zapravo shvaćaš kakav je to nevjerojatan osjećaj, zar ne?
Roberto Carlos:
Da. Kad prestaneš igrati nogomet shvatiš koliko si napravio. Jučer sam razgovarao sa svojim prijateljem ovdje u Madridu i on me pitao o tome kako je to osvojiti Ligu prvaka, osvojiti Svjetsko prvenstvo, Interkontinentalno prvenstvo. I objasnio sam mu da kada si aktivan, a to danas vidim po našim igračima, da si fokusiran samo na igranje nogometa. Ali kada staneš, pogledaš unatrag i možeš vidjeti cijelu svoju karijeru - broj utakmica koje si odigrao, one koje si dobio, koliko si izgubio, broj naslova koje imaš i koliko si ih izgubio. Život nogometaša jako je zabavan i sam po sebi je pobjednička titula. I uvijek kažem, imao sam sreću igrati za svoju reprezentaciju, peterostrukog prvaka svijeta, i igrati za Real Madrid. U Madridu je uvijek to natjecanje (Liga prvaka). Prošli smo 32 godine bez pobjede, a '96, '97, '98 smo ju opet osvojili. Tako da je to ono što me veseli, nositi zeleno-žuti dres i, naravno, nositi grb Real Madrida na prsima, što nije tako lako.
Guillem Balagué:
Ne znam hoće li ti biti lako odabrati na što si najponosniji - kako si sve to uspio ostvariti, dojam velikog nogometaša koji si ostavio na terenu, neki gol, naslov? Na što si najponosniji?
Roberto Carlos:
Da sam zabio onaj gol koji je Mijatović zabio u finalu Lige prvaka... Sjećaš li se? Pucao sam na gol, onda je obrana prekinula i Mijatović je zabio. Mislim da je ovaj trenutak malo ostavio traga na mojoj karijeri. Naravno, tu je i dodavanje koje sam napravio Zizouu što se klubova tiče, budući da sam i sa svojom reprezentacijom bio svjetski prvak. Ali mogao sam dva puta osvojiti svjetsko prvenstvo. Izgubili smo od Francuske 1998. Nikada se ne govori o najboljim trenucima. Lakše se sjetiti stvari koje ste izgubili nego onih koje ste osvojili, ali povijest je tu. Mislim da sve što sam doživio u životu... Naravno da se sjećam velikih trenutaka, ali u isto vrijeme osjećam i određenu tugu što nisam pobijedio '98, što nisam zabio gol protiv Juvea u finalu Lige prvaka. I sve ostalo je dobro, imati priliku igrati s najboljima, trenirati s najboljima, upoznati svijet pravog i istinskog nogometa, da su se ljudi odnosili prema meni s toliko ljubavi i poštovanja. To su dobre stvari. Nemam gorčine ni zbog čega i jako sam sretan i ponosan što sam 27 godina svoje karijere proživio uvijek okružen dobrim ljudima.
Guillem Balagué:
I uvijek imam dojam dok razgovaram s tobom da to što radiš nije samo posao, da još uvijek imaš puno strasti prema nogometu, prema igri i tome što si uključen u sve to. Dakle, s tim u vezi, čestitam Roberto i, kao i uvijek, zadovoljstvo mi je razgovarati s tobom.
Roberto Carlos:
Također. Nogomet me puno toga naučio. A oni koji poznaju Roberta Carlosa od početka do danas znaju da sam uvijek igrao za navijače. Učinio sam to za ljude koji bi me došli gledati kako igram i zabaviti se na stadionu.
Guillem Balagué:
Ti si legenda!
Roberto Carlos:
Hvala ti puno, i ti si.
Guillem Balagué:
Roberto, nogomet ima mnogo dobrih stvari, ali najgore od svega su naravno ozljede koje mogu završiti sezonu ili čak i gore. Upravo smo vidjeli da Neymar više neće igrati ove sezone i da je njegova ozljeda vrlo ozbiljna. Kad si čuo vijest, bio si šokiran, pretpostavljam, zar ne?
Roberto Carlos:
Mislim da smo, kad smo počeli pričati o nogometu, malo govorili o ozljedama koje su imali Courtois, Militão i mnogi drugi igrači, također i neki iz Barcelone. To nam uzrokuje mnogo žalosti. Pa ipak, tijekom utakmice Urugvaja i Brazila, Neymar se ozljeđuje. Jedan od najboljih igrača svijeta se ozlijedio, a zašto? Tereni nisu dobri. Pred ovakvim nogometašima je puno utakmica, puno dugih putovanja između. Messi se također ozlijedio na utakmici Inter Miamija neki dan. Cristiano se brine o sebi, ali siguran sam da se bori s bolovima u mišićima. Kad je Neymar u pitanju, svi znamo razlog - loše je koračao zbog stanja na terenu, fizičkog umora. Ponekad vas jedan brzinski pokret može slomiti. Jedina stvar na koju se trenutno može usredotočiti je njegova kćer koja se upravo rodila. Siguran sam da će sada biti sretan s obitelji. Postoje nedostaci, ali i prednosti ove situacije. Ozlijedio se i može proći šest mjeseci, osam mjeseci bez igranja. Ujedno će ga njegova obitelj podržati i dati mu snage da se što prije oporavi i vrati jer nogometu je jako potreban.
Guillem Balagué:
Postavit ću ti još jedno pitanje o budućem Clásicu, da vidimo kako ga ti vidiš. Kako zamišljaš rezultat? Trenutno se čini da se Madrid, Barça, Atlético de Madrid svi natječu za naslov, tako da će sve to imati veliku važnost, ali što misliš o Clásicu posebno?
Roberto Carlos:
Komplicirano je za obje momčadi. Da se utakmica igra na Bernabeuu, rekao bih ti rezultat koji bi mogao imati smisla. Ali mi igramo u Barceloni. Vidjet ćemo kakvo je stanje i kako će se Barcelonini igrači oporaviti u ovih tjedan i pol. Prije Barcelone čeka nas utakmica s Bragom koja se igra u Portugalu. Imaju i oni važnu utakmicu Lige prvaka. Drugim riječima, naravno, ako dođete kao lider lige, dajemo vam određenu prednost. Ali u Clásicu je vrlo izjednačeno. Ovisi o motivaciji i trenutku. Siguran sam da će to biti sjajna utakmica i idemo s maksimalnom nadom da ćemo odigrati sjajnu utakmicu. Je li tamo teško pobjeđivati? Da, ali pobjeda za njih također će biti jako teška. Bit će to vrlo zanimljiva utakmica.
Guillem Balagué:
Hvala ti, Roberto.
Roberto Carlos:
Hvala i tebi.
Željeli bismo zahvaliti Robertu Carlosu i Guillemu Balaguéu na ovom fascinantnom intervjuu te našem partneru Arena Casino gdje možete uživati u ekskluzivnom bonusu dobrodošlice ako se koristi naš FavBet promo kod kada otvorite novi račun.
Intervju s Robertom Carlosom
Legendarni Roberto Carlos bio je naš specijalni gost tijekom SBC Summita u Barceloni. Osim toga, s nama je podijelio svoje nogometne priče i mišljenja, a intervju je vodio Guillem Balagué. U ovom fascinantnom razgovoru, Guillem Balagué priča i pita o Robertovim trenucima slave, ali također želi saznati njegov uvid u aktualna događanja u svijetu nogometa. Carlos nas vraća na svoj slavni zgoditak iz slobodnog udarca u utakmici protiv Francuske 1997. godine, opisuje atmosferu u Real Madridu nekada i sada te nam govori nešto više o svojim trenutnim aktivnostima. Također dijeli neka razmišljanja o nadolazećim natjecanjima za Ballon d'Or i o utakmicama Real Madrida. Poslušajte i pogledajte, te pročitajte ovaj zadivljujući intervju i malo bolje upoznajte nekadašnjeg majstora ljevice.
Pročitajte transkripciju na drugim jezicima:
Guillem Balagué:
Dobro jutro, gdje si, Roberto Carlos?
Roberto Carlos:
Dobro jutro. U Madridu smo. Kao što se zna, radim kao ambasador Real Madrida. Za vikend idemo u Sevillu, zatim idemo u Bragu i nakon toga - u Barcelonu. Ovo je važan tjedan.
Guillem Balagué:
Zapravo, ono o čemu ćemo prije svega govoriti je najvažnija utakmica godine. Je li ispravno to tako definirati? Je li Clásico najvažniji?
Roberto Carlos:
Ne bih rekao da je najvažniji jer su sve utakmice tijekom sezone važne za klub kao što je Real Madrid. No, jasno je da ovaj meč postavlja mjerilo za dalju sezonu. Ovakva utakmica uvijek motivira igrače i pokaže ih u najboljem svjetlu u trenutku.
Guillem Balagué:
Želiš li sada igrati Clásico? Možemo li se vratiti u vrijeme kada si ga igrao? Bi li to volio?
Roberto Carlos:
Bilo bi super, idemo!
Guillem Balagué:
Gdje možemo početi? Možda golovima koje si zabio nekada. Zabio si tri gola u Clásicu, zar ne?
Roberto Carlos:
Da, tri gola. Prvi ovdje na Santiago Bernabéu. Drugi je bio malo neobičan. I treći sam zabio... Da razmislim... Također, to je bio jedan od puta kada smo pobijedili u Barceloni - dodavanje Zizoua i ja sam prosto zabio taj gol.
Guillem Balagué:
Ovdje sam primijetio da si zabio jedan gol na Bernabéuu i još jedan na Camp Nouu.
Roberto Carlos:
Da.
Guillem Balagué:
Dva sjajna gola. Ali onaj treći... bio je to autogol.
Roberto Carlos:
Ne, nije bio autogol. Bila je lopta za Samuela Eto'oa i gledao sam u nju i nisam vidio da Iker dolazi. I na kraju smo se nas dvojica fokusirali na loptu i Eto'o... Pa ja sam bio skoro u samim vratima, ali Eto'o je zabio ovaj gol.
Guillem Balagué:
Dobro, nećemo ga onda računati…
Roberto Carlos:
Ovo ne računamo kao autogol.
Guillem Balagué:
Savršeno. Kakva ti sjećanja budi Clásico? Kad razmišljaš o Clásicu, na što prvo pomisliš: izlazak na teren, na buku sa tribina, na unutarnju napetost? Što ti prvo pada na pamet?
Roberto Carlos:
Od svega pomalo. Da biste mogli igrati takve utakmice, morate se jako dobro pripremiti tijekom tjedna, čak i ako imate utakmice Lige prvaka primjerice. Kod utakmice protiv Barcelone motivacija je uvijek drugačija i priprema je drugačija. Lakše je kad igramo na Santiago Bernabéu. A kad trebamo igrati u Barceloni, pripreme su uvijek drugačije jer nikad ne znate kako će Barça igrati. Hoće li biti ofenzivniji ili defanzivniji, hoće li imati loptu u posjedu ili će vam je dati da ih možete napasti. Igrati protiv Barcelone uvijek je bilo teško. Uvijek je to bila kompaktna momčad i zato nismo puno puta pobjeđivali u Barceloni. Tamo smo pobijedili vrlo malo puta, ali na Bernabéuu, a tijekom jedanaest sezona koliko sam igrao ovdje, izgubili smo samo jednom. Sjajna igra Ronaldinha, ne znam sjećaš li se...
Guillem Balagué:
Mhm.
Roberto Carlos:
Tako da ovdje pobjeđujemo lako, a pobijediti tamo uvijek je bilo komplicirano. Ali priprema je vrlo posebna. Ja sam iz vremena kada je Luis Figo igrao u Barceloninom dresu i puno sam se pripremao za njega posebice. Nisam mogao spavati razmišljajući kako da mu postignem gol. Za mene je bilo teško jer je Figo bio najbolji i najvažniji igrač svog vremena.
Guillem Balagué:
A dan kada si saznao da prelazi u Madrid bio je olakšanje, zar ne?
Roberto Carlos:
Uvijek kažem da sam jako zahvalan našem predsjedniku don Florentinu Perézu što ga je potpisao i doveo da igra sa mnom.
Guillem Balagué:
Kažeš da se sjećaš te utakmice Ronaldinha. Svi je se sjećamo. Mislio sam da možda imaš selektivno pamćenje i da si zaboravio neke ne baš tako dobre stvari. Ali ako se sjećaš svega, pretpostavljam da se sjećaš i da si jednom bio isključen.
Roberto Carlos:
Mislim da sam dva puta isključen u Barceloni. Jednom u 6. minuti i jednom u 20. minuti, zar ne?
Guillem Balagué:
Mhm, da.
Roberto Carlos:
Ali tada nisam baš razumio razlog jer sam se cijeli tjedan pripremao za utakmicu ove razine. Ne znam kakve su pripreme sudaca da odluče utakmicu ili izbace igrača s terena ili ne zvižde očigledan jedanaesterac. Ali svi smo mi ljudi, nemam ništa protiv sudaca koji su me isključili. Sad kad ih sretnem ovdje, na utakmicama Lige prvaka ili La Lige, kažu mi žao mi je. I dobro se slažem sa svima jer na kraju su to bile odluke koje možda tada nisam razumio, ali… Na utakmicama poput Clásica, što se manje sudac pojavljuje, to bolje. Svi vide grešku igrača koji trenira cijeli tjedan za ovu utakmicu i završava za 20 ili 6 minuta. Ponekad je bolje razgovarati s takvim igračem, donositi drugačije odluke tijekom utakmice ove razine. A bilo je sudaca koji su u to vrijeme voljeli biti malo više protagonisti od samih igrača, a ja to nikad nisam previše volio.
Guillem Balagué:
Ono što tražiš je sučevo razumijevanje činjenice da se radi o jedinstvenoj utakmici. Logično, vaša glava prijeđe tisuću milja u minuti, kao i vaše srce. A ako će se donijeti odluka ovakvog kalibra, kao što je npr. isključenje igrača s dva žuta kartona zbog prosvjeda, na primjer, trebalo bi dobro razmisliti, zar ne?
Roberto Carlos:
Naravno. A nije bilo ni izrazite prilike za gol tada. To su bila krilna igranja ili obračuni sa sucem gdje vidite jednu situaciju, a sudac je vidi drugačije, i tako u nedogled. Nema puno sudaca koji se dobro snalaze u utakmicama ove razine, ove veličine. A postoje neki koji bi radije imali predrasude protiv vaše momčadi nego razgovarali s igračem. Neka se igrač ispriča zbog mogućeg napada ili mogućeg pokreta rukom unutar kaznenog prostora. Mislim da je nogomet sve bolji i bolji. Tijekom svojih igračkih dana mnogo sam patio zbog svoje brzine. Išao sam da igram nogomet i da se igram. Ali na kraju je najbolja stvar od svega je bilo igrati utakmice s Brazilom ili igrati u Clásicu. Za mene je bio san igrati utakmice na ovoj razini, biti pobjednik Lige prvaka ili svjetski prvak. Ovo vrijedi mnogo više od crvenog kartona.
Guillem Balagué:
Ono što ionako kažeš je da u Clásicu moraš znati kontrolirati svoje emocije. Pretpostavljam da si bolje igrao što si bio stariji. Danas su igrači mlađi. Sigurno postoje igrači koji ne znaju kako sve to nositi, zar ne? Sigurno si ih naišao na puno, kako u Barci tako i u Madridu.
Roberto Carlos:
Da, jer kao što sam već rekao, to je vrlo posebna utakmica. Takva je i priprema igrača. Što se tiče suca, ponavljam, ne znam. Ali u takvoj utakmici moraš napraviti show. Publika dolazi vidjeti golove i udarce. Sve oko Madrid-Barça, Barça-Madrid, morate znati kako to napraviti vrlo dobro jer će svi gledati, svi će obraćati pažnju na ovu utakmicu. To je ono za što plaćaju - da vide velike igrače, igrače s bogatom nogometnom poviješću iza sebe. To je vrlo posebna utakmica i za igrače i utječe na sve sudionike. Svi žele gledati Madrid-Barça jer je to za mnoge najvažnija utakmica sezone. Ali ne za igrače, ali i za ostale ljude iz kluba jer se sezona odlučuje u domaćim utakmicama i protiv momčadi koje se bore za La Ligu. Jer na kraju utakmica poput Real Madrida i Barcelone ne odlučuje cijelu sezonu. Odlučuje se u utakmicama protiv drugih momčadi koje vam uzimaju bodove ili da možete osvajati bodove protiv njih kod kuće i u gostima.
Guillem Balagué:
Imaš puno prijatelja izuzetne kvalitete, ali postoji jedan odnos koji me najviše fascinira. Mislim na tvoje prijateljstvo s Davidom Beckhamom. Ti nisi govorio engleski, on nije govorio španjolski, a ipak si imao veličanstven odnos s njim. Reci nam nešto više o Davidu, vašem odnosu i kako ste dijelili utakmice Clásica. Ne znam jesi li mu morao na svoj način objašnjavati kakav je to meč.
Roberto Carlos:
Moje prijateljstvo s Davidom... Većina ljudi zna za to i može ga pogledati u nedavnoj dokumentarnoj seriji. Što se tiče jezičnih razlika… Samo smo gledajući se znali što on mora učiniti. To je pravo prijateljstvo. Kada je potpisao za Real Madrid, mislim da sam bio jedan od prvih koji su ga zagrlili i poželjeli mu dobrodošlicu. I zaista, on je jedan od najboljih prijatelja koje sam ikada imao i odličan nogometaš. Mnogi ljudi kažu da je Beckham bio više brand, ali za nas, ovdje u klubu, on je bio primjer, vođa, fantastična osoba. A mnogi ljudi ne poznaju pravog Davida Beckhama. Imao sam sreću i privilegiju biti dugo uz njega, i na treninzima ovdje u Madridu i sa svojom obitelji kod njegove kuće. To je pravo prijateljstvo ljudi iz različitih zemalja i kultura koje je na kraju ispalo sjajno. Kad god ga vidim ovdje u Madridu, sjajan je osjećaj znati da je sretan. Sada je predsjednik Inter Miamija. Ali on je još uvijek moj prijatelj. Nikada ga neću prvo vidjeti kao nogometaša, predsjednika ili investitora. Vidim ga kao svog prijatelja. To me stvarno oduševljava, znajući da naklonost i brigu koju ja imam za njega, David također ima za mene.
Guillem Balagué:
Sada je još jedan Englez ovdje, drugog kalibra i drugačije osobnosti - Jude Bellingham, koji je s 20 godina osvojio Madrid i već mu se skandira ime na tribinama. Je li te iznenadilo kako se brzo prilagodio? Što mi možeš reći o njemu?
Roberto Carlos:
Prilagodba stranih igrača ovdje u ovom klubu je vrlo posebna. U Real Madridu, a ja sam ovdje od 1996, raširili su mi ruke da me dočekaju na isti način - Fernando Hierro, Fernando Redondo, Manolo Sanchís, Paco Buyo i mnogi drugi. U moje vrijeme isto smo mi radili sa Seedorfom, Mijatovićem i ostalim igračima koji su dolazili. Sada sam u klubu i isto smo učinili s Rodrygom, Vinijem, Judeom, Courtoisom, sa svim tim mladim igračima koji su došli k nama i nisu u početku poznavali mentalitet kluba. Olakšavamo im život, objašnjavamo im kulturu Real Madrida, da ovdje uvijek moramo pobjeđivati i da se morate prilagoditi što je brže moguće. Pustili smo ih da slušaju bivše igrače. Bellingham se pokazuje onakvim kakav zapravo jest. On je moderni Englez, sjajan nogometaš i osoba koja želi učiti. Neki dan je tijekom intervjua rekao da želi igrati u našem dresu 15 godina. Za nas, ljude koji smo ovdje već duže vrijeme, veliko je zadovoljstvo čuti to od tako mladog čovjeka, takvog potencijala i osobnosti. Jako se brzo prilagodio i mislim da su navijači Real Madrida jako zadovoljni s njim. Pogledajte koliko je utakmica odigrao i svaki put je najbolji igrač utakmice. Ali ne smijemo zaboraviti da ovdje, u Real Madridu, ne živimo samo od jednog igrača. To je uvijek bila obitelj. U Real Madridu svi uvijek pobjeđuju zajedno. I gubimo zajedno i naravno uvijek postoji jedan igrač koji postavlja mjerilo drugima, golom ili dodavanjem. Ali to je nešto što Real Madrid čini jedinstvenim - da ovdje radimo zajedno kako bismo usrećili naše fanove. Real je izvanredan klub.
Guillem Balagué:
Roberto, misliš li da je Jude sličan Zidaneu? Ponekad igra kao Zidane, zar ne?
Roberto Carlos:
Svatko ima svoj stil igre. Na primjer, ja sam pomalo poput Marcela, ali Marcelo je kvalitetniji od mene. Da sam imao kvalitetu Marcela, bio bih najbolji igrač na svijetu mnogo godina. Ali Bellingham… Ne znam, da budem iskren. Ima od svakog igrača po malo, možda igra malo kao Zizou, možda u nekim trenucima igra malo više kao Raul, uz inteligenciju Fernanda Redonda. Uvijek kažem da svaki nogometaš ima svoj stil igre. I zato u njemu vidim pomalo od svakog igrača. Ima nevjerojatne kvalitete.
Guillem Balagué:
S druge strane, u Barci, vidjet ćemo hoće li Robert Lewandowski doći do svog tempa, ali ako dođe, on je velika prijetnja za protivničku momčad, zar ne?
Roberto Carlos:
Možda, možda. Iskreno govoreći, ima igrača, ima klubova i ima utakmica, te sve ovisi. Dobra stvar kod svakog igrača ovdje - posebno kod igrača koji su ove godine stigli u Madrid - je da pobjeđuju sve više i više u svakoj utakmici. I pogledajte kako igraju. Još uvijek imaju marginu rasta, ovi mladi dečki, kada su u pitanju male stvari. Sjećam se kad sam došao u Madrid ‘96, ‘97, htio sam odmah igrati u svim utakmicama, želio sam igrati na svojoj najboljoj razini. Danas znaju da sa svakom utakmicom rastu i jasno je da se u važnim utakmicama vidi vrijednost takvog igrača.
Guillem Balagué:
Kako vidiš Barçu u ovom trenutku? Ponekad je dojam da su rezultati iznad igre. Ali logično i dalje su na vrhu.
Roberto Carlos:
Uvijek će biti važan suparnik koji može odigrati dobro ili loše. Oni imaju svoju povijest. To je klub cijenjen u cijelom svijetu, te je teško je o tome govoriti izvana. Vidimo u vijestima da, nažalost, imaju dosta ozlijeđenih igrača. Ne sviđa nam se to. To se dogodilo i nama s Militãom, Courtoisom i Vinijem koji je nedavno doživio ozbiljnu ozledu. Sada se igra i vraća se u starog Vinija. Barcelona će nam uvijek biti suparnik kojeg trebamo pobijediti i ovaj klub zaslužuje veliko poštovanje.
Guillem Balagué:
Čuo sam te kako govoriš o tome kako se diviš Premier ligi ili da je barem pratiš. Što ti se sviđa kod te lige?
Roberto Carlos:
Atmosfera na stadionima, jer navijači stvarno sudjeluju u utakmicama. Nije bitno radi li se o Liverpoolu, Chelseaju, Unitedu, Cityju ili bilo kojoj drugoj utakmici - publika je uvijek vrlo aktivna. Još jedna važna stvar su retransmisije, također uz sudjelovanje bivših igrača i drugih ljudi koji razumiju igru. Rade tu mješavinu novinarstva i znanja bivših igrača, što mi se jako sviđa. Zahvaljujući tome, navijači na poluvremenu... Prije utakmice, za poluvrijeme i poslije utakmice malo bolje razumiju nogomet. Stručnjaci novinari i bivši igrači dijele svoja mišljenja, jedni više iznutra, a drugi izvana, i pomažu drugima vidjeti više. Ukratko, Premier liga točno pokazuje što je moderni nogomet. Ima tu svega pomalo - od prijenosa, navijača, zajednice, razgovora u svlačionici, atmosfere. Trenutačno radimo tako nešto i u Španjolskoj i jako mi se sviđa.
Guillem Balagué:
Zadovoljstvo je znati da insajder, legendarni nogometaš poput tebe, razumije da je sve to predstava. Sve je dio showa, da smo svi dio showa.
Roberto Carlos:
Da…
Guillem Balagué:
I…
Roberto Carlos:
Hajde, hajde.
Guillem Balagué:
Samo sam htio pitati, što se tiče igre, po čemu se Premier liga razlikuje od španjolske? Koje su najveće razlike?
Roberto Carlos:
Mislim da je u engleskom nogometu došlo do velike evolucije. Sjećam se da se engleski nogomet temeljio samo na shemi napada na gol i eventualno još jedne pas lopte. Sada možemo vidjeti igrače koji kontroliraju dodavanja, vidimo igre maksimalne brzine i visokog intenziteta. Sviđa mi se jako. To je nešto kakav je španjolski nogomet uvijek bio – jak intenzitet i mnogo prilika za gol. Osim nekih utakmica, ali to možete vidjeti u statistici, a ja ne vjerujem puno u statistiku. Ne zanima nas samo rezultat 1-0 ili 0-1. Bila je to velika promjena u posljednjih nekoliko godina, a dogodila se jer navijači idu na stadion kako bi vidjeli mnoge golove koje zabijaju njihovi idoli. To je evolucija modernog nogometa.
Guillem Balagué:
Zapravo, u engleskoj ligi imate svakakvih stilova igre. Kloppov stil nije isti kao Guardiolin, Mikela Artete nije isti kao Angeov u Tottenhamu. Koji stil najviše voliš gledati?
Roberto Carlos:
Ancelottijev stil. Ako pogledate Liverpool predvođen Kloppom, njihov stil igre vrlo je sličan Real Madridu. Mlađi treneri su defanzivniji, više igraju protiv napada. U slučaju iskusnijih trenera, njima je svejedno. Oni tjeraju momčad da jednostavno igra i ako se dogodi nešto čudno, znaju kako promijeniti svoje igrače da budu defenzivniji. Ovisi o svakom treneru i mislim da ovdje, u Madridu, imamo mjerilo postavljeno na svjetskoj razini. Ancelotti pobjeđuje u puno mečeva. On je jedan od pobjedničkih trenera jer nije kratkovidan, ne govori "pobijedit ćemo 2:0 samo zbog ovoga ili onoga". On priprema svoju momčad govoreći "ako ćemo pobjeđivati, igramo isto, ali ako ćemo gubiti, mijenjamo ovo ili ono", a njegova momčad zna što treba učiniti. To i dobra atmosfera u momčadi su moja pozitivna iskustva.
Guillem Balagué:
Jesi li bio blizu dolaska u Aston Villu?
Roberto Carlos:
Prije nekog vremena, a tada sam imao 20 ili 21 godinu. Počeli smo pregovarati s Aston Villom kada sam trebao igrati u brazilskoj reprezentaciji. A onda Chelsea 2007, kada sam otišao iz Real Madrida. Imao sam priliku igrati u Engleskoj i razgovarao sam s Abramovičem o situaciji. Nismo se dogovorili zbog najsitnijih detalja. Ali da, Aston Villa i Chelsea bili su klubovi koji su bili zainteresirani za mene.
Guillem Balagué:
Gledaš li posebno bekove i razvoj bekova u Premier ligi, primjerice? Postoje li neki igrači koje posebno voliš?
Roberto Carlos:
Svi oni su dobri, ali nisu svi ofenzivni kao nekada ja i Cafu. Puno je tipova bekova, kako na lijevoj tako i na desnoj strani terena. Neke momčadi imaju više ofenzivnih bekova, a druge defenzivnije, ali na kraju nema nijednog koji bi bio točno poput Roberta Carlosa. Svi su jako dobri, većina igra za reprezentacije, a bio je i jedan lijevi bočni iz reprezentacije Engleske...
Guillem Balagué:
Trippier.
Roberto Carlos:
Točno. Možemo vidjeti evoluciju. Ja ne bih uspio igrati na desnoj strani, ali Trippier, u modernom nogometu, može igrati i na lijevoj strani. I ima nevjerojatnu osobnost. Svi bočni igrači su jako dobri. I nadam se da će mi slati poruke "hvala što pričate o nama", jer ako pričam samo o jednom, a zaboravim na druge, onda dobijem poruke da mi se drugi ne sviđaju.
Guillem Balagué:
Zanima me što misliš o sljedećem. Cancelo, primjerice, koji logično pripada Manchester Cityju, sada je u Barçi. On je jedan od njihovih bekova koji je evoluirao u veznog kad napadaju. Dolazi u centar, ponekad se pojavljuje kao devetka. I ti si se tako pojavljivao, bio si trojka, ali ponekad si igrao i na poziciji krila i centra, ali najčešće u petercu. Bi li se prilagodio ili bi volio sudjelovati na ovaj način da budeš bek, da budeš vezni igrač ili da igraš puno s loptom?
Roberto Carlos:
Ne, bio sam užasan s loptom. Zato sam prelazio na Zizoua, Beckhama ili Figa. Puno sam igrao bez lopte. Marcelo je volio igrati na poziciji beka, na poziciji veznog igrača ili na poziciji krila. Moja stvar je bila zatvoriti veznog protivničkog na lijevoj strani i ostaviti mi cijeli bok da trčim, jer sam volio puno igrati bez lopte.
Guillem Balagué:
Pogledajmo pobliže nogomet najbolje svjetske klase, a Zlatna lopta se dodjeljuje 30. Listopada (dodijeljena). Dva su izrazita favorita - Messi i Haaland. Kome bi dao Zlatnu loptu?
Roberto Carlos:
Teško je reći jer čak i ako nešto kažem, to neće ništa promijeniti. Na kraju krajeva, to nije moja odluka. Mogu dati svoje mišljenje, jer su to dva sjajna igrača, i Messi i Haaland. Neka najbolji pobijedi. Messi će uvijek biti Messi. On postavlja mjerilo za sve mlade igrače koji se žele zabaviti na terenu. Leo se mora vidjeti. A Haaland postavlja mjerilo za City, ne toliko za norvešku reprezentaciju zbog onoga što se dogodilo u utakmici protiv Španjolske posebice. Ali Haaland je moderan napadač, vrlo jak, koji zabija puno golova. Ako netko želi vidjeti golove u Premier ligi, neka gleda utakmice Cityja. Bit će to uzbudljiv dvoboj iskustva protiv mladosti, i neka najbolji pobijedi.
Guillem Balagué:
Koliko su te puta pitali o slobodnom udarcu na utakmici protiv Francuske 1997. godine?
Roberto Carlos:
Puno puta.
Guillem Balagué:
Sjećam se da sam o tome detaljno razgovarao s tobom. Oko 45 minuta razgovarali smo samo o ovom trenutku. Od svega što si mi rekao, ono što me se najviše dojmilo je kako si odlučio postaviti loptu.
Roberto Carlos:
Da.
Guillem Balagué:
Pričaj mi o tome još jednom.
Roberto Carlos:
To je sve stvar treninga, djeca to mogu naučiti. Nema veze ni sa čim. Najvažnije stvari su oslonac i udarac. Stavljate loptu na način na koji želite. Uvijek sam stavljao loptu s ventilom okrenutim prema sebi jer sam mislio da se lopta tako kreće ispred vratara. Ali pitanja su uvijek ista – kako sam to uspio? Ne znam, bio je to prosvijetljen dan.
Guillem Balagué:
Jesi li to ikada pokušao ponoviti? Jesi li uspio?
Roberto Carlos:
Pokušao sam mnogo puta i nisam mogao.
Guillem Balagué:
Zanimljivo. Postoji li neka znanstvena studija koja objašnjava kako se to dogodilo? Ili se nešto može izvući kao objašnjenje pa da mladi igrači to mogu ponoviti?
Roberto Carlos:
Ne. Čuo sam mnogo ljudi kako komentiraju znanost iza toga, što je lopta učinila, o mojoj potpornoj nozi, o pokretima lijeve noge. Ali bio sam samo ja i zabio sam gol. Ne znam kako sam to uspio pa znanost to ne može objasniti. Vidio sam mnogo fotografija i videa i ono što je lopta tamo napravila bilo je nevjerojatno, jer otišla je tako daleko preko zida. Mislim da mi je i vjetar malo pomogao da ovu loptu smjestim u mrežu.
Guillem Balagué:
A ljepota svega je u tome što je to upravo nogomet. To je velika misterija i zato nas privlači, zar ne?
Roberto Carlos:
To je ono što je nogomet. To je poseban sport i mi koji od toga živimo svaki dan učimo nove stvari. Nogomet je vrlo jedinstven.
Guillem Balagué:
Nemaš li osjećaj da se kao nogometaš poput tebe, koji se ponekad prepustio intuiciji i mnogo puta prilagodio situaciji, koji je možda imao manje obrazovanja i usmjerenja, a više prirodnog talenta, napušta takav pristup?
Roberto Carlos:
To je moguće. Ali puno ovisi i o trenerima. Vidio sam to dok sam igrao u Madridu, čak i u moje vrijeme. Postoje treneri koji više vole taktiku i drugi koji više vole snagu nego tehniku. To ovisi o svakom pojedincu, jer svaki od njih ima svoj pristup. Ne mislim da bi se Madrid promijenio zbog povijesti ovog kluba. Igrati nježniji nogomet, defanzivniji sustav prosto nije naš stil. Svaki klub i svaki trener ima svoju filozofiju i ja jako dobro poznajem ovaj klub. Radim ovdje i znam da nikada nećemo izgubiti tu bit modernog nogometa, s brzinom, s driblingom, s hat-trickovima, s trčanjem, jer javnost želi vidjeti show, a ovdje na Bernabéu je drugačije.
Guillem Balagué:
Tvoji suigrači iz vremena kada ste osvajali naslove sada su treneri ili donositelji odluka na važnim pozicijama. No, zadržimo se na trenerima, za koga vidiš da ima šanse da ide ovim putem? Logično, Zidane je već trijumfirao. Jesi li bio iznenađen ili ne?
Roberto Carlos:
Ne, uopće nisam bio iznenađen jer čak i kad je Zizou igrao, bio je vrlo smiren i puno je naučio iz utakmica. I naravno, kao trener ima neku povijest, zar ne? Liga prvaka, La Liga, Superkup, Interkontinentalni kup, ukratko. Uopće nisam iznenađen jer je Zizou bio referenca na terenu i izvan njega. Znao je voditi u svlačionici. I mislim da mu je iskustvo s Ancelottijem pomoglo - moramo ga cijeniti i kao trenera. Tako da je to bila dobra kombinacija za njega da osvoji toliko naslova.
Guillem Balagué:
Tko drugi? Raúl?
Roberto Carlos:
Raúl je na dobrom putu s Castillom. Dobro poznaje i povijest ovog kluba, tamo je postao prvak. Jedini put kada je Madrid osvojio Ligu mladih, osvojili su je s Raúlom. I podučava mlade timove Real Madrida kako se postaviti na terenu i izvan njega. On je osoba i trener koji će biti vrlo uspješan jer uvijek voli pobjeđivati.
Guillem Balagué:
Nećemo uvjeravati Figa da bude trener, zar ne?
Roberto Carlos:
Ne, bolje je ne ubjeđivati Luisa, jer Luis je više... on je više introvert poput mene.
Guillem Balagué:
Pa i ti si trenirao. U čemu više uživaš? Je li to trening ili boravak u uredu? Ili raditi kao ambasador kluba?
Roberto Carlos:
Raditi kao ambasador je najzabavnije. Sada radim više nego kad sam igrao. Onda su to bila dva sata treninga pa igranje vikendom. Danas počinjem u 8 sati ujutro i cijelo vrijeme mi je telefon u ruci da provjerim jesu li me zvali na neki event gdje ću predstavljati Real Madrid. Puno se šalim na tu temu, ali sretan sam što sam ambasador Real Madrida i pričam o povijesti kluba, putujem s momčadi. Fotografije koje Emilio ne snimi, ja moram uraditi. Jako je zabavno i oduševljen sam i zahvalan našem predsjedniku što me je doveo ovdje.
Guillem Balagué:
A imamo i Ronalda kao predsjednika, kao vlasnika nogometnog kluba. Jesi li i ti to zamišljao?
Roberto Carlos:
On je predsjednik dva kluba, i Cruzeira i Valladolida. Da, Ronyja sam uvijek doživljavao kao predsjednika jer se on postavlja kao predsjednik. Na terenu je bio broj jedan, a izvan terena postupno napreduje s Cruzeirom i Valladolidom, iako je drugoligaš. On već donosi nešto novo, modernost i svu nogometnu povijest koju ima iza sebe. Izgradnja novog stadiona, modernog sportskog grada... Ukratko, Rony je vrlo poseban.
Guillem Balagué:
S Ronaldom si osvojio Svjetsko prvenstvo i taj osjećaj trijumfa na Svjetskom prvenstvu... Kad se to dogodi, logično je da je neizmjerna radost. Ali kako godine prolaze, zapravo shvaćaš kakav je to nevjerojatan osjećaj, zar ne?
Roberto Carlos:
Da. Kad prestaneš igrati nogomet shvatiš koliko si napravio. Jučer sam razgovarao sa svojim prijateljem ovdje u Madridu i on me pitao o tome kako je to osvojiti Ligu prvaka, osvojiti Svjetsko prvenstvo, Interkontinentalno prvenstvo. I objasnio sam mu da kada si aktivan, a to danas vidim po našim igračima, da si fokusiran samo na igranje nogometa. Ali kada staneš, pogledaš unatrag i možeš vidjeti cijelu svoju karijeru - broj utakmica koje si odigrao, one koje si dobio, koliko si izgubio, broj naslova koje imaš i koliko si ih izgubio. Život nogometaša jako je zabavan i sam po sebi je pobjednička titula. I uvijek kažem, imao sam sreću igrati za svoju reprezentaciju, peterostrukog prvaka svijeta, i igrati za Real Madrid. U Madridu je uvijek to natjecanje (Liga prvaka). Prošli smo 32 godine bez pobjede, a '96, '97, '98 smo ju opet osvojili. Tako da je to ono što me veseli, nositi zeleno-žuti dres i, naravno, nositi grb Real Madrida na prsima, što nije tako lako.
Guillem Balagué:
Ne znam hoće li ti biti lako odabrati na što si najponosniji - kako si sve to uspio ostvariti, dojam velikog nogometaša koji si ostavio na terenu, neki gol, naslov? Na što si najponosniji?
Roberto Carlos:
Da sam zabio onaj gol koji je Mijatović zabio u finalu Lige prvaka... Sjećaš li se? Pucao sam na gol, onda je obrana prekinula i Mijatović je zabio. Mislim da je ovaj trenutak malo ostavio traga na mojoj karijeri. Naravno, tu je i dodavanje koje sam napravio Zizouu što se klubova tiče, budući da sam i sa svojom reprezentacijom bio svjetski prvak. Ali mogao sam dva puta osvojiti svjetsko prvenstvo. Izgubili smo od Francuske 1998. Nikada se ne govori o najboljim trenucima. Lakše se sjetiti stvari koje ste izgubili nego onih koje ste osvojili, ali povijest je tu. Mislim da sve što sam doživio u životu... Naravno da se sjećam velikih trenutaka, ali u isto vrijeme osjećam i određenu tugu što nisam pobijedio '98, što nisam zabio gol protiv Juvea u finalu Lige prvaka. I sve ostalo je dobro, imati priliku igrati s najboljima, trenirati s najboljima, upoznati svijet pravog i istinskog nogometa, da su se ljudi odnosili prema meni s toliko ljubavi i poštovanja. To su dobre stvari. Nemam gorčine ni zbog čega i jako sam sretan i ponosan što sam 27 godina svoje karijere proživio uvijek okružen dobrim ljudima.
Guillem Balagué:
I uvijek imam dojam dok razgovaram s tobom da to što radiš nije samo posao, da još uvijek imaš puno strasti prema nogometu, prema igri i tome što si uključen u sve to. Dakle, s tim u vezi, čestitam Roberto i, kao i uvijek, zadovoljstvo mi je razgovarati s tobom.
Roberto Carlos:
Također. Nogomet me puno toga naučio. A oni koji poznaju Roberta Carlosa od početka do danas znaju da sam uvijek igrao za navijače. Učinio sam to za ljude koji bi me došli gledati kako igram i zabaviti se na stadionu.
Guillem Balagué:
Ti si legenda!
Roberto Carlos:
Hvala ti puno, i ti si.
Guillem Balagué:
Roberto, nogomet ima mnogo dobrih stvari, ali najgore od svega su naravno ozljede koje mogu završiti sezonu ili čak i gore. Upravo smo vidjeli da Neymar više neće igrati ove sezone i da je njegova ozljeda vrlo ozbiljna. Kad si čuo vijest, bio si šokiran, pretpostavljam, zar ne?
Roberto Carlos:
Mislim da smo, kad smo počeli pričati o nogometu, malo govorili o ozljedama koje su imali Courtois, Militão i mnogi drugi igrači, također i neki iz Barcelone. To nam uzrokuje mnogo žalosti. Pa ipak, tijekom utakmice Urugvaja i Brazila, Neymar se ozljeđuje. Jedan od najboljih igrača svijeta se ozlijedio, a zašto? Tereni nisu dobri. Pred ovakvim nogometašima je puno utakmica, puno dugih putovanja između. Messi se također ozlijedio na utakmici Inter Miamija neki dan. Cristiano se brine o sebi, ali siguran sam da se bori s bolovima u mišićima. Kad je Neymar u pitanju, svi znamo razlog - loše je koračao zbog stanja na terenu, fizičkog umora. Ponekad vas jedan brzinski pokret može slomiti. Jedina stvar na koju se trenutno može usredotočiti je njegova kćer koja se upravo rodila. Siguran sam da će sada biti sretan s obitelji. Postoje nedostaci, ali i prednosti ove situacije. Ozlijedio se i može proći šest mjeseci, osam mjeseci bez igranja. Ujedno će ga njegova obitelj podržati i dati mu snage da se što prije oporavi i vrati jer nogometu je jako potreban.
Guillem Balagué:
Postavit ću ti još jedno pitanje o budućem Clásicu, da vidimo kako ga ti vidiš. Kako zamišljaš rezultat? Trenutno se čini da se Madrid, Barça, Atlético de Madrid svi natječu za naslov, tako da će sve to imati veliku važnost, ali što misliš o Clásicu posebno?
Roberto Carlos:
Komplicirano je za obje momčadi. Da se utakmica igra na Bernabeuu, rekao bih ti rezultat koji bi mogao imati smisla. Ali mi igramo u Barceloni. Vidjet ćemo kakvo je stanje i kako će se Barcelonini igrači oporaviti u ovih tjedan i pol. Prije Barcelone čeka nas utakmica s Bragom koja se igra u Portugalu. Imaju i oni važnu utakmicu Lige prvaka. Drugim riječima, naravno, ako dođete kao lider lige, dajemo vam određenu prednost. Ali u Clásicu je vrlo izjednačeno. Ovisi o motivaciji i trenutku. Siguran sam da će to biti sjajna utakmica i idemo s maksimalnom nadom da ćemo odigrati sjajnu utakmicu. Je li tamo teško pobjeđivati? Da, ali pobjeda za njih također će biti jako teška. Bit će to vrlo zanimljiva utakmica.
Guillem Balagué:
Hvala ti, Roberto.
Roberto Carlos:
Hvala i tebi.
Željeli bismo zahvaliti Robertu Carlosu i Guillemu Balaguéu na ovom fascinantnom intervjuu te našem partneru Arena Casino gdje možete uživati u ekskluzivnom bonusu dobrodošlice ako se koristi naš FavBet promo kod kada otvorite novi račun.